Recepti kuvara koji je spremao za Tita

Kuvao je za Tita i njegove goste, osmislio je bar 200 novih jela koja nisu postojala u meniju naših restorana, a među njima i "karađorđevu šniclu". Evo kako on sprema čorbu od kravljeg vimena, sarmu, prebranac, gibanicu...

Tako što u jednom momentu nije imao sastojke za "kijevski kotlet”, ali jeste jednu finu teleću šniclu i kajmak.

"Bilo je to 1957. godine u vreme otvaranja Doma omladine kada sam hteo da spremim nešto autentično, jugoslovensko kad već Francuzi, Nemci imaju svoje poznate pisce, slikare, državnike i specijalitete nazvane po njima.

Kod nas: Oplenac, Šumadija, Karađorđe, kajmak, sos tartar sam sipao ukoso preko šnicle da bude kao lenta, a kolut limuna - zvezda. Dakle, to je jelo našeg podneblja. Čitao sam puno, voleo sam istoriju, proučio bitke, ličnosti iz naše prošlosti i želeo da kuvajući na neki način podsetim na tu prošlost. Tako sam smislio i napravio oko 200 svojih jela."

U svakom slučaju na stolu sa našim, srpskim jelima čika Mića, kako ga svi znaju u branši, vidi mnogo toga. Podsetićemo se bar nekih. RECEPTI:Čorba od kravljeg vimena
Čorba se u stvari priprema od mlečnih žlezda. O tom specijalitetu je svojevremeno pisao Evlija Čelebija kada je došao u Kragujevac, gde je Miloš Obrenović bio, vladao i jeo tu čorbu, koju inače pominju hroničari još i mnogo ranije - u doba vladavine cara Dušana.

Dakle, čorba se pravi od tih mlečnih žlezda koje se operu i u komadu skuvaju sa šargarepom, paškanatom, celerom. Kada se sve dobro skuva, sastojke iz čorbe izvaditi, iseći na kockice, vratiti u proceđenu vodu u kojoj su kuvani a čorbu začiniti sa žumancetom i kajmakom, posoliti, pobiberiti naravno.

Smuđ na kladovski način
Za četiri osobe je potrebno: kilogram smuđa, 100 g zeleni za supu, 1 dl belog "bagrime” vina, 30 g kavijara, 50 g brašna, 100 g putera, 100 g kajmaka (pavlake), 150 g projinog brašna, od začina biber, so, mirođija.

Smuđ očišćen od krljušti i škrga kuvati sa dodatkom zeleni, soli i začina 10-15 minuta, pa kada je riba kuvana, napraviti zapršku od putera i brašna. Zaliti to vodom u kojoj se kuvala riba (taj sos se zove velute, kaže Stojanović), kuvati desetak minuta na laganoj vatri, da bi se izgubio miris brašna.

Dodati pavlaku, belo vino i kavijar. Ovim sosom preliti smuđ. Mamaljugu, kako je zovu Vlasi, ili kačamak, skuvati na vodi i poslužiti kao prilog uz ribu, dodaje Mića Stojanović.

Otkud kavijar u ovom relativno običnom jelu? U Kladovu su gajene morune, jesetre i tamo se prerađivao kavijar. Kada je spremao večeru za Tita i Čaušeskog, na brodu kada je postavljan kamen-temeljac za hidrocentralu pripremio je ovaj specijalitet i nazvao ga "kladovskim”.

Širden
Pravi se od jagnjećeg želuca, dobro očišćenog, koji se napuni jagnjećim crevima, plućima, džigericom, slaninom, šargarepom, paškanatom. Sve je začinjeno, posoljeno, pobibereno, posuto alevom paprikom. Napunjeni jagnjeći želudac se dinsta poklopljen, uz dodatak vode i belogvina i servira se isečeno uz kuvani krompir.

Glava u škembetu
Teleća glava se sprema na dva načina. Jedan je da se ošurena glava (ne odrana napominje Stojanović) stavi na škembe prostrto po stolu, posoli, pobiberi, doda beli i crni luk, aleva i tucana paprika, slanina, džigerica.

Sve se to uvije i kuva 2,5 sata a onda se prebaci u rernu sa dodatkom paradajza i belog vina i još dopeče. Potom se glava posluži i komada, najčešće društvo stavi na sto i počne gozba.

Budućida glava ima oko 3,5 kilograma, teško je spremati je za gosta u restoranu, „na malo”. U tom slučaju se odvoji meso od kostiju, stavi na komad škembeta, uz dodatak slanine, džigerice, začina,paškanata, luka, belog, crnog...

Potom se sve uroluje, veže kanapom i kuva da škembe bude kuvano i opet se zapečesa belim vinom, paradajzom, peršunom. Gost na kraju dobije jedan komad u kome se na preseku vide jezik, meso i ostali sastojci.

Salata trkalica
Mladi luk i papričice iseći i dobro izgnjaviti, posoliti, začiniti vinskim sirćetom, uljem i jesti kašikom.

Podvarak
Iako mnogi žele da nas omalovaže kao narod tvrdeći da nemamo nijedno svoje tipično srpsko jelo, kako smatra Mića Stojanović, kiseli kupus je ono što recimo imamo Grci i mi, ali podvarak spremamo na svoj način, pržeći najpre crni luk, slaninu.

Potom se u sud doda kupus i dinsta, bez dodavanja vode,a sve dok kupus ne izgubi svu svoju tečnost. Zbog planiranja gostiju dobro je imati u vidu da se od četiri kilograma kupusa u loncu na kraju nađe svega kilogram. Na podvarak se inače baci šunka, ćureće meso, pečenica i soljenja nema jer je kupus već slan.

Sarma
"Tvrdim da svet nema sarmu kao što je naša, samo Srbi imaju ovakvu kakvu mi jedemo. A Turci kojima mnogi pripisuju ovo jelo ne znaju uopšte šta je kiseli kupus. Oni imaju neka druga jela."

Za pravu sarmu potrebno je kilogram mlevenog mesa, 250 g proprženog sitno seckanog crnog luka, 150 g kočanskog pirinča, peršun, biber, lorber, sušena paprika, tucana paprika, slaninica, rebra sušena.

Meso se ne prži, u njega se dodaju prženi luk, pirinač, biber, so, uvek vodeći računa da je kupus slan. Na list kupusa se stavi malo nadeva, sa leve i desne strane savije list i urola. Ja ne poštujem ono bapsko uvijanje sa pakovanjem kupusa prstom sa strane.

Dakle, na dno šerpe staviti kupus koji pretekne od seckanja listova, poređati sarme u krug, pa suvo meso, rebarca, opet sarme i tako sve do kraja. Naliti vodom da sarme ogreznu, dodati lorber, sušenu papriku i druge začine i kuvati sarmu dva sata.

Sutradan se sarma kuva tri sata, a treći dan se sarma podgreva i jede. I nema problema da opet bude podgrejana, jer je kiselina iz kupusa odličan konzervans koji je čuva od kvarenja, a crni luk koji jedini može da bude razlog za kvarenje proprži se na početku i problema nema.

Suština je da sarma ostaje suva, u nju se naknadnone dodaje voda, čak ni zbog podgrevanja, kao ni jaja u nadev od mesa što nekedomaćice preporučuju.

Prebranac
Ovo čuveno jelo od pasulja Mića Stojanović sprema od kilograma pasulja tetovca ili gradištanca, 500 g crnog luka, seckanog na rebarca i proprženog na masnoći, pomešanog sa alevom paprikom.

Pasulj se kuva u dve vode, u drugu se doda lorber, biber, so tek na kraju. Ovaj poznavalac kuhinje ističe da se jela od pasulja u principu sole tek na kraju, jer zbog hemijskih reakcija on ostane tvrd i ne raskuva se ako mu se so doda na početku kuvanja. Isti je slučaj i sa alevom paprikom i belim lukom koji se u jela dodaju na kraju i odmah sklanjaju sa vatre.

Vodu od kuvanja pasulja sačuvati za nalivanje jela, pošto se slože red pasulja, red luka. Dakle, začini, lorber i zapečanje, bez ikakve zaprške.

Gibanica
Pite su češke i nemačke, gibanica je po Stojanovićevom mišljenju delo naših domaćica koje su razvlačile kore, zapekle ih na plotni šporeta i slagale.

Masu od sira, kajmaka, masti, jaja, soli, dobro umutiti. Onda u podmazan pleh staviti jednu koru kao osnovu, pa ređati ostale kore umočene u nadev, ređati u krug da se ispuni posuda, preko pokriti opet korom, dobro ušuškati, premazati masnoćom. Ispeći, sačekati da se ohladi, jer će vruća isečena biti gnjecava.

Čorba od bundevinih semenki
Čorbu kao ime smo poprimili od Turaka, a kad je reč o bundevi najbolja je ona zvana "tamburica”, inače puna minerala, korisnih masnoća. Za ovu čorbu se semenke dobro istucaju, proprže sa brašnom i naliju vodom i kuvaju. Na kraju procediti, dodati u čorbu sremuša, lobode.

(MONDO)